Medicina za sada još nema uspješnih lijekova za mnoge virusne bolesti. U borbi protiv virusa najbolje rezultate postiže primjenom profilaktičkih postupaka, prije svega vakcinacijom.
Dobra iskustva s propolisom kod najčešćih virusnih bolesti (prehlada, gripa), pridonjela ispitivanju njegovog utjecaja na različite viruse. Istraživanja nedvojbeno ukazuju da ima posredni i neposredni učinak - direktno protuvirusno djelovanje i indirektno poticanje specifične imunološke obrane.
Neposredni protuvirusni učinak zasniva se na djelovanju kod DNK virusa. Kod nekih vrsta (Herpes simpleks, influenza, Herpes genitalis, Herpes zoster, velike boginje, reo-virus i dr.), spriječava njegovu replikaciju, odnosno razmnožavanje unutar stanice i smanjuje DNK sintezu što se manifestira u smanjenju virusne aktivnosti (1,2,3,4). Kod nekih onkogenih virusa spriječava pretvaranje zdravih u kancerogene stanice tako da razgrađuje njihov DNK (fragmentacija), a istovremeno pokreće mehanizam apoptoze, odnosno smrt transformirane stanice (5,6,7). Istraživanja u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu potvrđuju da NATIVNI PROPOLIS također ubija tumorske i deformirane stanice (apoptoza), ali ne i zdrave stanice.
Osnova posrednog djelovanja je specifično jačanje imunološkog sustava što se vidi u povećanju broja limfocita i protutijela kao odgovor na virusne infekcije (8). Zanimljivo je da vakcina (oslabljeni virusi) u kombinaciji s propolisom snažnije podiže imunološku obranu od same vakcine (9).
Kliničko ispitivanje pokazalo je brže ozdravljenje kod genitalnog herpesa u muškaraca i žena lokalnom primjenom masti s tvarima iz propolisa, nego s lijekom acyclovir (10). Kod virusa prehlade uzimanjem propolisa se 2,5 puta vrijeme do ozdravljenja ubrza (11).
Istraživanja nedvosmisleno ukazuju da je propolis, kao smjesa od oko 300 spojeva, efikasniji protiv virusa, nego njegovi pojedinačni spojevi (12). Uzorci propolisa iz različitih geografskih područja imaju različiti kemijski sastav, ali je razlika u biološkim učincima neznatna (13). Zato je ljekovita vrijednost propolisa važna kao mješavina svih prirodnih spojeva koju su biljke ugradile u njega (NATIVNI PROPOLIS), a ne izdvajanjem pojedinih spojeva ili mješavine samo nekih spojeva (ekstrakti propolisa).
Višegodišnji rezultati ankete ljudi koji su preventivno koristili NATIVNI PROPOLIS potvrđuju izostanak virusnih bolesti (prehlada, gripa) i brže ozdravljenje kada su ga koristili u početnoj fazi bolesti. Zanimljiva su isksutva s nativnim propolisom u nekoliko slučajeva kod bolesti mononukleoze (Epstein-Barrov virus). Simptomi bolesti bili su blago izraženi, klinički nalazi pokazivali su neznatno povećanje specifičnih parametara, a oporavak je znatno kraće trajao. NATIVNI PROPOLIS je moćan neškodljivi prirodni pripravak u očuvanju i vraćanju zdravlja kod virusnih bolesti.
LITERATURA
1. Isr Med Assoc J 2002 Nov;4(11 Suppl):923-7.
2. Drugs Exp Clin Res. 1997;23(2):89-96.
3. Microbiologica. 1990 Jul;13(3):207-13.
4. J Nat Prod. 1994 May;57(5):644-7.
5. Arch Virol. 2001 Aug;146(8):1517-26.
6. Mol Carcinog. 1991;4(3):231-42.
7. Anticancer Res. 1995 Sep-Oct;15(5B):1841-8.
8. Int Immunopharmacol. 2004 Jul;4(7):975-82.
9. Vet Immunol Immunopathol. 2007 Mar 15;116(1-2):79-84.
10. Phytomedicine. 2000 Mar;7(1):1-6.
11. Otolaryngologia Polska 1989;43(3):180-4.
12. J Nat Prod. 1992 Dec;55(12):1732-40.
13. J Ethnopharmacol. 1999 Mar;64(3):235-40





Pretraga za: medicina
Mada primjena peluda u apiterapiji ima dugu povijest, autor ističe da ne postoje dovoljno pouzdani istraživački dokazi za njene terapijske vrijednosti u ublažavanju zdravstvenih poteškoća, jer nije bila predmetom opsežnije znanstvene znatiželje.
Pelud je muška spolna stanica i nosilac genetskih svojstava biljke i zato vjeruje da posjeduje većinu tvari neophodnih za stvaranje, razvoj i održavanje života, ali i karakteristične spojeve za određenu biljnu vrstu sa specifičnim biološkim učincima.
Ipak, napominje da suvremeni istraživači danas često dokažu ono što su naši preci znali još odavno.
Autor: dr. Saša Radić
Pojedinim medovima narodna medicina pridaje ljekovita svojstva slična biljkama od kojih potječu. Zato autori opisuju karakteristike i ljekovita svojstva dvadesetak najznačjanijih vrsta medova u Hrvatskoj i ističu da je vrlo malo znanstvenih činjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja.
Međutim, kako znanost često dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, napominju da ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinički" test kroz ljudsku povijest.
Zato ljekoviti učinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoće prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, klinička iskustva pokazuju da se terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujućih rana, najčešće zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, već može naslutiti.
Autor: dr. Saša Radić
Autor iznosi znanstvene podatke o ljekovitim svojstvima matične mliječi i upoređuje ih s ljekarničkim iskustvima i saznanjima narodne medicine. Ukazuje na biološki fenomen djelovanja matične mliječi koji još uvijek predstavlja zapanjujuću tajnu prirode.
Matična mliječ je prirodni neškodljivi stimulans koji utječe, vjerojatno preko živčanog i imunološkog sustava, na regeneracijske mehanizme u organizmu tako da podržava zdravstvenu ravnotežu.
Njene preventivne i terapijske vrijednosti u očuvanju zdravlja ljudi tek se mogu naslutiti i nisu još niti izdaleka istražene.
Autor: dr. Saša Radić
Knjiga je svojevrsni priručnik ili mali vodič u pravilnom odabiru začina radi potpunog gastronomskog užitka koristeći, pritom, ljekovita svojstva začinskih biljaka za olakšavanje nekih zdravstvenih tegoba.
Autor je predstavio začine kao ljekovite biljke i uporedio saznanja službene medicine o njihovom ljekovitom djelovanju s vjerovanjima i iskustvima tradicionalne medicine. Savjetuje da se izbor začina ne vrši samo prema tradicionalnim načinima njihove upotrebe, već i prema zdravstvenom stanju.
Napominje da se oni u svakodnevnoj prehrani mogu iskoristiti kao ljekovite biljke za olakšanje vlastitih zdravstvenih tegoba, posebno kod kroničnih bolesnika. Kako postoje i začini s jakim biološkim učincima, daje preporuke o doziranju i učestalosti primjene uzimajući u obzir njihovo ljekovito i moguće štetno djelovanje. Knjiga obrađuje 66 začina s fotografijama biljaka.
Autor: dr. Saša Radić






Pretraga za: medicina