PROPOLIS - PRIRODNI LIJEK

Brojni istraživački podaci ukazuju da propolis posjeduje protutumorski potencijal u prevenciji i terapiji tumorskih bolesti.

Kemopreventivni antioksidans. Nativni propolis ima snažan antioksidacijski učinak. Genskom metodom DNK čipova u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu utvrđeno je da izrazito pojačava gen čiji nedostatak dovodi do pojave karcinoma reproduktivnih organa, pluća i limfnog sustava. Propolis također štiti od nastanka karcinoma želuca, jetre, debelog crijeva, bubrega i kože. Za vrijeme kemoterapije štiti bubrege i srce od akutnog oštećenja s citostaticima (cisplatina).

Protutumorski potencijal. Metoda DNK čipova pokazuje da nativni propolis zaustavlja napredovanje karcinoma i metastaziranje te ubija tumorske i nenormalne stanice, ali ne i zdrave stanice. Kod tumora mozga (gliom) potiče organizam da sam proizvodi lijek (imunosupresijska terapija). Zračenje i citostatici u kombinaciji s propolisom efikasnije spriječavaju napredovanje karcinoma i metastaziranje, a nuspojave su znatno blaže.

Preliminarna istraživanja. Ispitivanje utjecaja nativnog propolisa na tumor mliječne žlijezde provedeno je na miševima u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu. Rezultati ukazuju na zaključak da nativni propolis usporava napredovanje tumora, a u kombinaciji s citostatikom antitumorski učinak je još izraženiji. Najbolje protutumorsko djelovanje postiže se kada se nativni propolis daje dva tjedna prije pojave tumora, a zatim nastavi davati zajedno s citostatikom na što ukazuje i genska metoda DNK čipova.
Istraživanja utjecaja nativnog propolisa na krvnu sliku i pojavu metastaza se nastavljaju.

Medicina za sada još nema uspješnih lijekova za mnoge virusne bolesti. U borbi protiv virusa najbolje rezultate postiže primjenom profilaktičkih postupaka, prije svega vakcinacijom.

Dobra iskustva s propolisom kod najčešćih virusnih bolesti (prehlada, gripa), pridonjela ispitivanju njegovog utjecaja na različite viruse. Istraživanja nedvojbeno ukazuju da ima posredni i neposredni učinak - direktno protuvirusno djelovanje i indirektno poticanje specifične imunološke obrane.

Neposredni protuvirusni učinak zasniva se na djelovanju kod DNK virusa. Kod nekih vrsta (Herpes simpleks, influenza, Herpes genitalis, Herpes zoster, velike boginje, reo-virus i dr.), spriječava njegovu replikaciju, odnosno razmnožavanje unutar stanice i smanjuje DNK sintezu što se manifestira u smanjenju virusne aktivnosti (1,2,3,4). Kod nekih onkogenih virusa spriječava pretvaranje zdravih u kancerogene stanice tako da razgrađuje njihov DNK (fragmentacija), a istovremeno pokreće mehanizam apoptoze, odnosno smrt transformirane stanice (5,6,7). Istraživanja u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu potvrđuju da NATIVNI PROPOLIS također ubija tumorske i deformirane stanice (apoptoza), ali ne i zdrave stanice.

Osnova posrednog djelovanja je specifično jačanje imunološkog sustava što se vidi u povećanju broja limfocita i protutijela kao odgovor na virusne infekcije (8). Zanimljivo je da vakcina (oslabljeni virusi) u kombinaciji s propolisom snažnije podiže imunološku obranu od same vakcine (9).

Kliničko ispitivanje pokazalo je brže ozdravljenje kod genitalnog herpesa u muškaraca i žena lokalnom primjenom masti s tvarima iz propolisa, nego s lijekom acyclovir (10). Kod virusa prehlade uzimanjem propolisa se 2,5 puta vrijeme do ozdravljenja ubrza (11).

Istraživanja nedvosmisleno ukazuju da je propolis, kao smjesa od oko 300 spojeva, efikasniji protiv virusa, nego njegovi pojedinačni spojevi (12). Uzorci propolisa iz različitih geografskih područja imaju različiti kemijski sastav, ali je razlika u biološkim učincima neznatna (13). Zato je ljekovita vrijednost propolisa važna kao mješavina svih prirodnih spojeva koju su biljke ugradile u njega (NATIVNI PROPOLIS), a ne izdvajanjem pojedinih spojeva ili mješavine samo nekih spojeva (ekstrakti propolisa).

Višegodišnji rezultati ankete ljudi koji su preventivno koristili NATIVNI PROPOLIS potvrđuju izostanak virusnih bolesti (prehlada, gripa) i brže ozdravljenje kada su ga koristili u početnoj fazi bolesti. Zanimljiva su isksutva s nativnim propolisom u nekoliko slučajeva kod bolesti mononukleoze (Epstein-Barrov virus). Simptomi bolesti bili su blago izraženi, klinički nalazi pokazivali su neznatno povećanje specifičnih parametara, a oporavak je znatno kraće trajao. NATIVNI PROPOLIS je moćan neškodljivi prirodni pripravak u očuvanju i vraćanju zdravlja kod virusnih bolesti.

LITERATURA
1. Isr Med Assoc J 2002 Nov;4(11 Suppl):923-7.
2. Drugs Exp Clin Res. 1997;23(2):89-96.
3. Microbiologica. 1990 Jul;13(3):207-13.
4. J Nat Prod. 1994 May;57(5):644-7.
5. Arch Virol. 2001 Aug;146(8):1517-26.
6. Mol Carcinog. 1991;4(3):231-42.
7. Anticancer Res. 1995 Sep-Oct;15(5B):1841-8.
8. Int Immunopharmacol. 2004 Jul;4(7):975-82.
9. Vet Immunol Immunopathol. 2007 Mar 15;116(1-2):79-84.
10. Phytomedicine. 2000 Mar;7(1):1-6.
11. Otolaryngologia Polska 1989;43(3):180-4.
12. J Nat Prod. 1992 Dec;55(12):1732-40.
13. J Ethnopharmacol. 1999 Mar;64(3):235-40

Stoljećima se propolis spominje kao sredstvo za jačanje imunološkog sustava. Novija istraživanja nedvojbeno potvrđuju takva tradicionalna iskustva (1). Rezultati ukazuju da propolis pojačava imunološke mehanizme za proizvodnju specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari kojima se suprostavlja uzročniku bolesti i spriječava njeno napredovanje, neovisno o urođenim i stečenim imunološkim kapacitetima. Stručno se takav učinak definira kao imunomodulacijsko ili imunoregulacijsko djelovanje, a popularno kao jačanje imunološkog sustava.

Dokazano je da propolis in vitro spriječava rast bakterija ne dozvoljavajući dijeljenje bakterijskih stanica (2). Ali propolis in vivo (u organizmu), potiče imunološki sustav na proizvodnju specifičnih i nespecifičnih tvari iz makrofaga koji zaustavljaju bolest, čak u slučajevima kada in vitro propolis na neke bakterije ne djeluje (3,4). Zato je kod bakterijskih upala, efikasnije djelovanje antibiotika u kombinaciji s propolisom, nego samog antibiotika (5,6).

Kod virusnih bolesti propolis direktno djeluje na viruse ne dozvoljavajući njihovo razmnožavanje, a istovremeno potiče imunološki sustav na ubrzanu proizvodnju protutijela (7,8,9,10,11).

Kod tumorskih bolesti potiče imunološki sustav na pojačanu aktivnost killer-stanica i drugih specifičnih i nespecifični obrambenih tvari, a istovremeno pokreće mehanizam smrti tumorskih stanica (1,12). Njegova antimetastatska svojstva također su vezana za imunološku aktivnost (13).

Zaštitno djelovanje propolisa kod radioaktivnog zračenja manifestira se stimulacijom makrofaga na proizvodnju interferona i specifičnih citokina što ukazuje na imunološku reakciju organizma (14).

Kod nekih parazita koji izazivaju upalu crijeva, prevencija propolisom značajno smiruje upalni proces što se može pripisati povećanoj količini interferona u krvi. Zato je kombinacija lijeka (antiprotozoik) i propolisa efikasnija, nego djelovanje pojedinačnih terapeutika (15).

Istraživanjem genskom metodom DNK čipova u Institutu “Ruđer Bošković” u Zagrebu dokazano je da sve štetne tvari (kancerogeni, otrovi, slobodni radikali, polutanti) unijete ili stvorene u organizmu, nativni propolis različitim mehanizmima eliminira i popravlja oštećenja u stanici. Odlična višegodišnja iskustva u zaštiti zdravlja s nativnim propolisom samo potvrđuju znanstvene činjenice.
LITERAURA
1. J Ethnopharmacol. 2007 Aug 15;113(1):1-14. Epub 2007 May 22.
2. Planta Medica 1994 Jun,60(3):222-7.
3. Vaccine 1992;10(12):817-23.
4. Antibiotiki 1981 Apr;26(4):268-71.
5. Z Naturforsch [C] 1999 Jul-Aug;54(7-8):549-53.
6. Z Naturforsch [C] 1999 Jul-Aug;54(7-8):549-53.
7. Isr Med Assoc J 2002 Nov;4(11 Suppl):923-7.
8. Drugs Exp Clin Res. 1997;23(2):89-96.
9. Microbiologica. 1990 Jul;13(3):207-13.
10. J Nat Prod. 1994 May;57(5):644-7.
11. Int Immunopharmacol. 2004 Jul;4(7):975-82.
12. Planta Med. 2006 Jan;72(1):20-7.
13. J Ethnopharmacol. 2003 Feb;84(2-3):265-73.
14. Am J Chin Med. 2005;33(2):231-40.
15. J Egypt Soc Parasitol. 2007 Aug;37(2 Suppl):691-710.

Antibakterijsko djelovanje propolisa jače je izraženo na gram-pozitivne (Streptococcus sp., Staphylococcus sp.), nego na gram-negativne bakterije (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp., Pseudomonas aeruginosa) (1). U antibakterijskom učinku sudjeluje više sastojaka iz propolisa.

Propolis zaustavlja razmnožavanje bakterija tako da oštećuje njhovu citoplazmu, citoplazmatsku i staničnu membranu, uzrokuje djelomičnu bakteriolizu i inhibira sintezu proteina (2). Kada se uzima u kombinaciji s većinom antibiotika (penicilin, ampicillin, gentamicin, penicilin G, streptomicin, tetraciklin, kloksacilin, ceftriakson, kloramfenikol, neomicin, monomicin, oleandomicin, polimiksin, doksiciklin, vancomicin, cefradin, polimiksin B), antibakterijski učinak je snažniji i vrijeme ozdravljenja je kraće (3,4,5).

Zanimljivo je da u slučaju kada antibiotici (kloramfenikol, gentamicin, netilmicin, tetraciklin, vankomicin, ciprofloksacin) ne djeluju na neke bakterije (npr. Staphylococcus aureus), u kombinaciji s propolisom imaju antibakterijski učinak (6,7,8). Kod slučajeva kada antibiogram pokazuje (in vitro) da propolis nema učinka na neke gram-negativne bakterije (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa), u organizmu (in vivo) propolis potiče imunološki sustav na spriječavanje upalnih procesa koje one izazivaju (9).

Kod bakterijske upale (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Haemophilus parainfluenzae, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes) gornjih dišnih puteva ili u usnoj šupljini (Enterococcus faecalis, Streptococcus salivarius, Streptococcus sanguinis, Streptococcus mitis, Streptococcus mutans, Streptococcus sobrinus, Candida albicans, Lactobacillus casei), antibiotska terapija se može pospješiti u kombinaciji s propolisom (10, 11,12,13,14).

Obzirom na sve veću otpornost (rezistentnost) bakterija na antibiotike, očito da revolucionarno vrijeme antibiotika polako prolazi (15). Sinergističko povećanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom, čak i u slučajevima kada antibiotici sami ne djeluju, ukazuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv bakterija. Tim više što propolis nije toksičan, ne izaziva rezistenciju u organizmu i ne oštećuje normalnu crijevnu floru.

Antibakterijski učinak na gram-pozitivne bakterije ne razlikuje se značajno kod uzoraka propolisa s iste biljke sakupljenih u različitim godišnjim dobima. Unatoč razlikama u kemijskom sastavu, propolis različitog fitogeografskog porijekla pokazuje sličnu antibakterijsku, antigljivičnu i antivirusnu aktivnost. Zato je on farmakološki vrijedan kao prirodna mješavina svih tvari koje se u njemu nalaze (NATIVNI PROPOLIS), a ne kao izvor novih spojeva protiv mikroorganizama (16,17,18).

Zanimljivo je iskustvo jednog poznatog nogometaša nakon operacije skočnog zgloba. Proces je počeo s visokom temperaturom, zimicom te tresavicom što je jasno sugeriralo da se radi o jakom upalnom procesu. Upalni proces koji je nastao u zglobu izazvan je MRSA-om („zlatni stafilokok“, Meticilin-Rezistentni Staphylococcus Aureus). Kako je ta bakterija vrlo otporna na antibiotike, upala koja nastane jako dugo traje (postane kronična) i vrlo se teško liječi što je dogodilo i u ovom slučaju. Nastavak takvog stanja imao bi ozbiljne posljedice na zdravlje, a svakako i na karijeru. Kada je počeo uzimati velike doze nativnog propolisa (3x3 kapsule dnevno) uz propisanu antibiotsku terapiju, upalni proces se potpuno smirio. Danas ponovo igra nogomet.

Znanstveno je utvrđeno da propolis djeluje na slijedeće bakterije tako da zaustavlja njihovo razmnožavanje (bakteriostatski) ili ih ubija (baktericidno): Bacillus larvae (19), Bacillus subtilis (20), Helicobacter pylori (21,22), MRSA (Meticilin-Rezistentni Staphylococcus Aureus), Mycobacterium tuberculosis (23), Staphylococcus sp, Staphylococcus aureus (9,4,20,18,24,4,25), Streptococcus sp., Streptococcus faecalis,  Streptomyces (26,34), S. sobrinus, mutans, cricetus (3,27,28), Saccharomyces cerevisiae (29), Escherichia coli (9,4,24,30), Salmonella (30), Bacteroides nodosus (31,32), Klebsiella pneumoniae (17,33), Streptococcus pyogenes (6,25), Proteus vulgaris (1, 17), Pseudomonas aeruginosa (17), Streptococcus agalactiae (9), Paenibacillus larvae (35).

LITERATURA

1. Journal of the Royal Society of Medicine 1990 Mar;83(3):159-60.
2. Planta Medica 1994 Jun,60(3):222-7.
3. Z Naturforsch [C] 1999 Jul-Aug;54(7-8):549-53.
4. Arzneimittelforschung 1993 May;43(5):607-9.
5. Microbiol Res. 2006;161(4):327-33. Epub 2006 Jan 19.
6. Journal of the Royal Society of Medicine 1990 Mar;83(3):159-60.
7. Mem Inst Oswaldo Cruz. 2005 Aug;100(5):563-6. Epub 2005 Sep 15.
8. Ophthalmic Res. 2005 Nov-Dec;37(6):328-34. Epub 2005 Aug 6.
9. Planta Medica 1994 Jun,60(3):222-7.
10. J Chemother. 2006 Apr;18(2):164-71.
11. Anaerobe. 2007 Jun-Aug;13(3-4):140-5. Epub 2007 Mar 7.
12. Anaerobe. 2002 Feb;8(1):9-15.
13. Drug Dev Ind Pharm. 2006 Feb;32(2):229-38.
14. Microbiol Res. 2005;160(2):189-95.
15. J Ethnopharmacol. 2005 Dec 1;102(3):371-6. Epub 2005 Aug 3.
16. Acta Pharm. 2003 Dec;53(4):275-85.
17. Vaccine 1992;10(12):817-23.
18. Chung Kuo Chung Yao Tsa Chih 1991 Aug;16(8):481-2, 512.
19. Apiacta 1982;17:16-20.
20. Z Naturforsch [C] 2000 Sep-Oct;55(9-10):778-84.
21. Przegl Lek 2000;57(4):191-4.
22. Phytomedicine 2001 Jan;8(1):16-23.
23. Journal of the Royal Society of Medicine Mar. 1990;83(3):159-60.
24. Z Naturforsch [C] 2001 Jan-Feb;56(1-2):82-8.
25. Antibiotiki 1981 Apr;26(4):268-71.
26. Pharmazie 1986 Feb;41(2):131-32.
27. Caries Research 1991;25(5):347-51.
28. Oral Microbiol Immunol 2002 Dec;17(6):337-43.
29. Elsevier Science publishers 1988:439-446.
30. Vopr Med Khim 1986;32(3):45-48.
31. Apimondia Publishing House, Bucharest, Romania, 1978;149-50.
32. Apiacta 1989;XXIV(3):80-81.
33. Apidologie 1991;22(2):155-62.
34. J Ethnopharmacol 2001 Feb;74(2):105-12.
35. J Invertebr Pathol. 2007 Oct 17.

Brojni su znanstveni dokazi o protuupalnom učinku propolisa, ne samo na upale izazvane mikroorganizmima nego i na aseptičke upale koje nisu izazvane infekcijskim agensom (opekline od zračenja i kemikalija, autoimune upale). Glavnu ulogu u tome imaju polifenoli iz propolisa. Istraživanja sve više otkrivaju složenost biokemijskih mehanizama koje propolis pokreće kod upalnih procesa. Njegova antioksidacijska aktivnost je osnova protuupalnog učinka što se manifestira u spriječavanju oksidativnog stresa, neutralizaciji slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima (1,2). Osim toga, propolis potiče stanice imunološkog sustava na proizvodnju tvari s protuupalnim djelovanje (IL-10 i dr.), a koči stvaranje tvari koje podržavaju upalu (IL-1 beta, IL-2, IL-4, IL-6, IL-8, IL-12, TNF-alfa i dr.) (3).

Snažan protuupalni učinak dokazan je kod upale izazvane radijacijom što se uočava u smanjenju slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima (4). Zato je zaštita propolisom osobito značajna kod rizičnih profesija u medicini i industriji radi moguće izloženosti zračenju.

Kod upale bubrega (pielonefritis) izazvane bakterijama (npr. Escherichia coli), propolis smanjuje stupanj upalnog procesa, jer svojim antioksidacijskim učinkom neutralizira slobodne kisikove radikale koji oštećuju bubrege (5, 6).

Šećerna bolest (tip diabetes mellitus) povećava oksidativni stres i nakupljanje slobodnih radikala u srcu koji oštećuju srčano tkivo. Antioksidansi iz propolisa umanjuju posljedice oksidativnog stresa (7).

Zahvaljujući protuupalnom i antioksidacijskom djelovanju, prevencija propolisom spriječava oštećenje srčanog mišića koje izazivaju slobodni radikali nastali kao posljedica ishemijsko-reperfuzijske pojave* (infarkt, angioplastika, tromboliza, koronarni by-pass) (8,9). Istim mehanizmima spriječava produbljivanje povrede tkiva nakon udarca (npr. mišića) koje također nastaje zbog ishemijsko-reperfuzijskog fenomena (10,11). Dugotrajna primjena propolisa nema nikakvih štetnih učinaka na srce (12).

Tvari iz propolisa su efikasni u smanjenju upale i oštećenja plućnog tkiva (13).

Povoljni učinak propolisa kod presađivanja kože može se pripisati, ne samo neutralizaciji slobodnih radikala i povećanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima, nego i smanjenju dušikovog oksida (NO) (14). Dušikov oksid je uključen u proces oštećenja tkiva kod upalnih i autoimunih bolesti (15).

Poznato je da su oksidativna oštećenja tkiva (mozak je posebno osjetljiv) prisutna kod upalnih i autoimunih bolesti (multipla skleroza, encefalomielitis). Tvari iz propolisa umanjuju nakupljanje slobodnih radikala nastalih upalnim procesom i ublažavaju kliničke simptome. Povoljni učinak pripisuje se i smanjenju tvari koji podržavaju upalu (NF-kappa B, NO-sintetaza) (16,17,18). Propolis se sve više dokazuje kao adjuvantni terapijski potencijal u spriječavanju neurotoksičnih događaja izazvanih upalnim procesima u mozgu.
Znatno poboljšanje kod pacijenata s blagom do umjerenom astmom, koji su uzimali propolis, može se pripisati smanjenju tvari koji podržavaju upalu i sužavaju dišne putove te povećanju protuupalnih tvari (19,3, 20,21).
Isto tako, dokazano je da propolis smanjuje stvaranje citokina koji podržavaju upalu kod kolitisa (22).

Vjeruje se također da propolis spriječava angiogenezu koja pogoduje upalnim procesima (23).

Protuupalni učinak propolisa dokazan je kod akutne i kronične upale gornjih dišnih puteva, kemijske povrede oka, akutnog i kroničnog artritisa te bakterijskog keratitisa, uveitisa i rinitisa (24,25,26,27,28,29).

* Ishemijsko-reperfuzijska pojava – na smanjeni protok krvi kroz neke organe ili dijelove tijela zbog spazma ili organske opstrukcije krvne žile (ishemija), reakcija organizma je preveliki dotok potrebnih tvari (reperfuzija) koji izazivaju oštećenja tkiva

LITERAURA
1. Drugs Exp Clin Res. 1993;19(5):197-203.
2. J Ethnopharmacol. 1996 Dec;55(1):19-25.
3. Z Naturforsch [C]. 2003 Jul-Aug;58(7-8):580-9.
4. Drugs Exp Clin Res. 1995;21(6):229-36.
5. Mol Cell Biochem. 2007 Mar;297(1-2):131-8.
6. Urol Res. 2001 Jun;29(3):190-3.
7. Clin Biochem. 2005 Feb;38(2):191-6.
8. Clin Biochem. 2004 Aug;37(8):702-5.
9. Cell Biochem Funct. 2004 Sep-Oct;22(5):287-90.
10. Scand J Plast Reconstr Surg Hand Surg. 2006;40(2):73-8.
11. Mol Cell Biochem. 2006 Nov;292(1-2):197-203.
12. J Ethnopharmacol. 2006 Apr 21;105(1-2):95-8.
13. Pulm Pharmacol Ther. 2006;19(2):90-5.
14. J Plast Reconstr Aesthet Surg. 2007;60(5):563-8.
15. J Ethnopharmacol. 2002 May;80(2-3):155-61.
16. Brain Res Mol Brain Res. 2003 Jul 23;115(2):111-20.
17. Free Radic Biol Med. 2004 Aug 1;37(3):386-94.
18. Planta Med. 2006 Aug;72(10):899-906.
19. Fundam Clin Pharmacol. 2003 Feb;17(1):93-102.
20. Int Immunopharmacol. 2006 Jul;6(7):1053-60.
21. Am J Respir Cell Mol Biol. 2006 Oct;35(4):457-65.
22. J Pharmacol Exp Ther. 2001 Dec;299(3):915-20.
23. Arch Pharm Res. 2002 Aug;25(4):500-4.
24. Rom J Virol. 1995 Jul-Dec;46(3-4):115-33.
25. Jpn J Ophthalmol. 1999 Jul-Aug;43(4):285-9.
26. Ophthalmic Res. 2005 Nov-Dec;37(6):328-34.
27. Mol Cell Biochem. 2006 Jan;281(1-2):153-61.
28. J Altern Complement Med. 2007 Sep;13(7):713-8.
29. Arch Pharm Res. 1999 Dec;22(6):554-8.

Antioxidative activity of propolis from Dalmatia (Croatia)

Katalinić V, Radić S, Ropac D, Mulić R, Katalinić A.

Odjel sanitarne kemije i toksikologije, Institut pomorske medicine HRM, Split, Hrvatska.

AIM: The aim of this study was to determine the antioxidative activity of propolis from ecologically clean parts of Dalmatia.

METHODS: Phenol concentration in ethanolic propolis extracts was determined by Folin-Ciocalteu reagent using gallic acid as the standard. Flavonoid phenolic compounds were analyzed after precipitation with formaldehyde. The residual non-flavonoid phenolics were also determined by Folin-Ciocalteu method. By determining the change of peroxide number (PN), of tiobarbiture acid reactive species (TBARS), and of DPPH-radical activity, antioxidative efficiency of propolis was tested and compared with well known and widely used synthetic antioxidants. Values of PN and TBARS were determined at 60 degrees C in samples of trigyceride substrate (lard) without and with the addition of antioxidants. Compared was the efficiency of three antioxidants: propolis (alcoholic extract), vitamin E, and (+)-catechin in a concentration of 1%. PN was monitored during 50 days. By the method of Sedlacek, TBARS were measured during 30 days. Antioxidative activity of propolis extract was also measured in terms of hydrogen donating ability using stable radical alpha,alpha-diphenyl-beta-picril hidrazyl (DPPH*) and compared with commercial synthetic antioxidants of butylated hydroxyanisole (BHA), butylated hydroxytoluene (BHT), and (+)-cathecin. Inhibition degree of DPPH* was calculated by the formula of Yen and Duh.

RESULTS: Total phenol content, expressed as gallic acid, in propolis extracts varied from 75.2 to 90.2 g/kg propolis. The proportion of flavonoids in total phenols ranged from 62% to 65%. Values of TBARS were not increased only in samples with added propolis. The inhibition of DPPH-radical by propolis extracts ranged from 93% to 96%, by catechin 95%, by BHT 49%, and by BHA 64%. Compared to BHT and BHA, propolis extracts showed greater reducing activity against DPPH-radical.

DISCUSSION: The chemical composition of propolis, and thus its biological activity depend on the plant from which it has been collected, and on the macro- and microclimatic conditions. Many compounds in propolis exert antioxidative activity. A belief was expressed that the biological activity of propolis is very probably based mostly on its antioxidative efficiency. Dalmatian propolis showed high efficiency in the prevention of oxidative processes. This could be explained by the high proportion of polyphenol constituents, especially flavonoids. A very low and equal degree of increase of PN, as a measure of oxidative processes, was noticed in the samples of triglyceride substrate with the addition of propolis and (+)-catechin. The greatest rise of TBARS was measured in the samples of pure lard. There was no increase of TBARS only in the samples with added propolis. Propolis and (+)-catechin showed great efficiency in the inhibition of DPPH-radical, greater than BHT and BHA, which are widely used in food industry.

CONCLUSION: The results indicate that Dalmatian propolis could be an efficient protective agent against oxidative processes in food. The high antioxidative activity of propolis, its natural origin, and present knowledge about its biological properties, make it a very promising nutritional additive for human diet.

Oxidant/antioxidant properties of Croatian native propolis

Sobočanec S, Šverko V, Balog T, Šaric A, Rusak G, Likić S, Kušić B, Katalinić V, Radić S, Marotti T.

Division of Molecular Medicine, Ruder Boskovic Institute, Zagreb.

Native propolis was defined as propolis powder collected from the continental part of Croatia and prepared according to a patented process that preserves all the propolis natural nutritional and organoleptic qualities.

Nine phenolic compounds (out of thirteen tested) in propolis sample were detected by high performance liquid chromatography (HPLC) analysis. Among them chrysin was the most abundant (2478.5 microg/g propolis). Contrary to moderate antioxidant activity of propolis examined in vitro (ferric reduction antioxidant power; FRAP-assay), propolis as a food supplement modulated antioxidant enzymes (AOE) and significantly decreased lipid peroxidation processes (LPO) in plasma, liver, lungs, and brain of mice. The effect was dose- and tissue-dependent. The lower dose (100 mg/kg bw) protected plasma from oxidation, whereas the higher dose (300 mg/kg bw) was pro-oxidative. Hyperoxia (long-term normobaric 100% oxygen) increased LPO in all three organs tested.

The highest vulnerability to oxidative stress was observed in lungs where hyperoxia was not associated with augmentation of AOE. Propolis protected lungs from hyperoxia by increased catalase (CAT) activity. This is of special importance for lungs since lungs of adult animals are highly vulnerable to oxidative stress because of their inability to augment AOE activity. Because of its strong antioxidant and scavenging abilities, native propolis might be used as a strong plant-based antioxidant effective not only in physiological conditions but also in cases that require prolonged high concentration of oxygen.

(Antioxidant effects of flavonoid from Croatian Cystus incanus L. rich bee pollen)

Sarić A, Balog T, Sobocanec S, Kusić B, Sverko V, Rusak G, Likić S, Bubalo D, Pinto B, Reali D, Marotti T.
Division of Molecular Medicine, Rudjer Bosković Institute, Bijenicka 54, 10000 Zagreb, Croatia.

Oxidant/antioxidant status, estrogenic/anti-estrogenic activity and gene expression profile were studied in mice fed with Cystus incanus L. (Cistaceae) reach bee pollen from location in Central Croatia’s Dalmatia coast and offshore islands. Seven phenolic compounds (out of 13 tested) in bee pollen sample were detected by high performance liquid chromatography (HPLC) analysis. Phenolics detected in C. incanus L. bee pollen belong to flavonol (pinocembrin), flavanols (quercetin, kaempferol, galangin, and isorhamnetin), flavones (chrysin) and phenylpropanoids (caffeic acid). Bee pollen as a food supplement (100mg/kgbw mixed with commercial food pellets) compared to control (commercial food pellets) modulated antioxidant enzymes (AOE) in the mice liver, brain and lysate of erythrocytes and reduced hepatic lipid peroxidation (LPO). Bee pollen induced 25% of anti-estrogenic properties while no estrogenic activity was found. Differential gene expression profile analyses after bee pollen enriched diet identify underexpressed gene Hspa9a, Tnfsf6 (liver) and down-regulated gene expression of Casp 1 and Cc121c (brain) which are important in the apoptosis pathway and chemotaxis. These results indicate that used bee pollen possess a noticable source of compounds with health protective potential and antioxidant activity.
Food Chem Toxicol. 2009 Mar;47(3):547-54. Epub 2008 Dec 16.

Istraživanja ukazuju da propolis može zaštiti organizam od štetnog djelovanja radioaktivnog, ultraljubičastog i elektromagnetskog zračenja.

Nuklearni incidenti, makar i neznatni, dovode do radioaktivnog zagađenja našeg planeta, hrane, vode i zraka što dugoročno može povećati rizik od pojave raka štitnjače, kostiju i leukemije. Zato se sve više istražuje problem radijacijske bolesti. Više znanstvenih istraživanja ukazuju da propolis sprječava oštećenja kromosoma (1) i DNK leukocita (2,3,4,5) nastalih radioaktivnim zračenjem. Zanimljivo je ispitivanje na miševima ozračenih smrtonosnom dozom gama-zraka koji su uginuli, a miševi koji su prethodno tretirani propolisom preživjeli su bez ikakvih zdravstvenih posljedica (6,7).

Kod terapijskog zračenja propolis smiruje upalu sluznice usne šupljine (mukozitis), nuspojavu radijacije (8) i povećava efikasnost terapije kod nekih vrsta tumora (9,10).

Izlaganje sunčevim zrakama izaziva sve više alergija i karcinoma na koži. Propolis se također pokazao efikasnim u sprječavanju štetnih posljedica sunčeve radijacije (11).

Elektromagnetsko zračenje mobilnih telefona može izazvati porast slobonih radikala i oksidativni stres u tkivima (jetra, oči, srce) što se može spriječiti nekim sastojcima iz propolisa (12,13,14).
Zaštitni učinak propolisa od štetnih vrsta zračenja pripisuje se njegovom svojstvu eliminacije slobodnih radikala, antioksidacijskom učinku (1,11, 13,14, 15, 16,17,18) i aktivaciji imunološkog sustava (19).

Literatura:
1. Evid Based Complement Alternat Med. 2011;2011:174853.
2. Arh Hig Rada Toksikol. 2009 Jun;60(2):129-38.
3. Phytother Res. 2009 Aug;23(8):1159-68.
4. Phytomedicine. 2008 Oct;15(10):851-8.
5. Radiat Prot Dosimetry. 2005;115(1-4):461-4.
6. Z Naturforsch C. 1989 Nov-Dec;44(11-12):1049-52.
7. Biol Pharm Bull. 2007 May;30(5):946-51.
8. Saudi Med J. 2010 Jun;31(6):622-6.
9. Int J Radiat Biol. 2011 Mar;87(3):243-53.
10. Int J Radiat Oncol Biol Phys. 2005 Nov 15;63(4):1252-61.
11. Int Arch Allergy Immunol. 2010;152(2):87-97.
12. J Nanobiotechnology. 2011 Feb 4;9:3.
13. Toxicol Ind Health. 2009 Jul;25(6):429-34.
14. Toxicol Ind Health. 2005 Oct;21(9):223-30.
15. Kulak Burun Bogaz Ihtis Derg. 2011 Jan-Feb;21(1):32-41.
16. Journal of The Korean Society of Food Science and Nutrition. 2005 Feb;34(2) p. 162-166.
17. Mol Cell Biochem. 2006 Jan;282(1-2):83-8.
18. Drugs Exp Clin Res. 1995;21(6):229-36.
19. Am J Chin Med. 2005;33(2):231-40.