APICEUTICI

Knjiga je svojevrsni priručnik ili mali vodič u pravilnom odabiru začina radi potpunog gastronomskog užitka koristeći, pritom, ljekovita svojstva začinskih biljaka za olakšavanje nekih zdravstvenih tegoba.

Autor je predstavio začine kao ljekovite biljke i uporedio saznanja službene medicine o njihovom ljekovitom djelovanju s vjerovanjima i iskustvima tradicionalne medicine. Savjetuje da se izbor začina ne vrši samo prema tradicionalnim načinima njihove upotrebe, već i prema zdravstvenom stanju.

Napominje da se oni u svakodnevnoj prehrani mogu iskoristiti kao ljekovite biljke za olakšanje vlastitih zdravstvenih tegoba, posebno kod kroničnih bolesnika. Kako postoje i začini s jakim biološkim učincima, daje preporuke o doziranju i učestalosti primjene uzimajući u obzir njihovo ljekovito i moguće štetno djelovanje. Knjiga obrađuje 66 začina s fotografijama biljaka.

Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav.

Njegova raznolika farmakološka svojstva omogućuje široki terapijski potencijal kod upale sluznice dišnih puteva i usne šupljine, srednjeg uha, probavnog sustava, urogenitalnih organa i kože.

Autor vjeruje u propolis kao lijek 21. stoljeća, ne samo zbog snažnog podizanja imuniteta i prevencije zdravlja, nego i izraženog antitumorskog i antimetastatskog učinka.

Autor iznosi znanstvene podatke o ljekovitim svojstvima matične mliječi i upoređuje ih s ljekarničkim iskustvima i saznanjima narodne medicine. Ukazuje na biološki fenomen djelovanja matične mliječi koji još uvijek predstavlja zapanjujuću tajnu prirode.

Matična mliječ je prirodni neškodljivi stimulans koji utječe, vjerojatno preko živčanog i imunološkog sustava, na regeneracijske mehanizme u organizmu tako da podržava zdravstvenu ravnotežu.

Njene preventivne i terapijske vrijednosti u očuvanju zdravlja ljudi tek se mogu naslutiti i nisu još niti izdaleka istražene.

Pojedinim medovima narodna medicina pridaje ljekovita svojstva slična biljkama od kojih potječu. Zato autori opisuju karakteristike i ljekovita svojstva dvadesetak najznačjanijih vrsta medova u Hrvatskoj i ističu da je vrlo malo znanstvenih činjenica koje bi potvrdile opravdanost takovih vjerovanja.

Međutim, kako znanost često dokaže opravdanu i pravilnu primjenu tradicionalnih prirodnih lijekova, napominju da ne treba olako odbaciti stavove narodne medicine koji su prošli najduži "klinički" test kroz ljudsku povijest.

Zato ljekoviti učinak pojedinih vrsta medova na zdravstvene poteškoće prema narodnom vjerovanju, tek treba suvremenim metodama istražiti. Uostalom, klinička iskustva pokazuju da se terapijski potencijal meda kod teškozacjeljujućih rana, najčešće zbog infekcije bakterijama otpornim na antibiotike, već može naslutiti.

Mada primjena peluda u apiterapiji ima dugu povijest, autor ističe da ne postoje dovoljno pouzdani istraživački dokazi za njene terapijske vrijednosti u ublažavanju zdravstvenih poteškoća, jer nije bila predmetom opsežnije znanstvene znatiželje.

Pelud je muška spolna stanica i nosilac genetskih svojstava biljke i zato vjeruje da posjeduje većinu tvari neophodnih za stvaranje, razvoj i održavanje života, ali i karakteristične spojeve za određenu biljnu vrstu sa specifičnim biološkim učincima.

Ipak, napominje da suvremeni istraživači danas često dokažu ono što su naši preci znali još odavno.

Primjena pčelinjeg otrova u imunoterapiji predstavlja lijek izbora kod rizičnih skupina osjetljivih na ubode pčela.

Očito je da se na iskustvima tradicionalne medicine pažnja istraživača sve više usmjerava i na ljekoviti potencijal pčelinjeg otrova za ublažavanje kroničnih bolova i kroničnih upala, posebno kod neuralgija i reumatskih bolesti.

Pri tome, autor naglašava da ne treba olako prijeći preko primjene metode apipunkture koja usklađuje specifično djelovanje pčelinjeg otrova s refleksnim terapijskim učincima akupunkturne prakse kod kroničnih bolnih i upalnih procesa.